Upravljanje građevinskim otpadom postaje sve važnija tema u suvremenom društvu, posebno u kontekstu održivog razvoja i zaštite okoliša. S obzirom na rastuću količinu otpada koji nastaje tijekom izgradnje, rekonstrukcije i rušenja objekata, učinkovito recikliranje i gospodarenje tim otpadom predstavlja ključan korak prema smanjenju negativnog utjecaja na okoliš i očuvanju prirodnih resursa. Ovaj članak bavi se različitim aspektima upravljanja građevinskim otpadom, uključujući vrste objekata namijenjenih za tu svrhu, tehnološke procese recikliranja i relevantnu zakonsku regulativu koja uređuje ovo područje. Razmatraju se i ključni procesi, od odvajanja otpada na mjestu nastanka do recikliranja i ponovne uporabe materijala u građevinskoj industriji, te kako pravilno upravljanje građevinskim otpadom može doprinijeti smanjenju korištenja neobnovljivih resursa i očuvanju okoliša.
Reciklažna dvorišta i odlagališta za građevinski otpad
Građevinski otpad proizlazi iz aktivnosti gradnje, rekonstrukcije, rušenja i održavanja zgrada, te obuhvaća iskopani materijal koji se ne može upotrijebiti u izgradnji bez prethodne prerade (sukladno Pravilniku o upravljanju građevinskim otpadom, NN 38/08). Kategorije građevinskog otpada uključuju:
– beton, cigle, pločice i gips-bazirane materijale,
– drvo, staklo i plastiku,
– bitumen, ugljeni katran i katranom obogaćene proizvode,
– metale i njihove legure,
– zemlju, kamenje i iskopine,
– gips-bazirani građevinski materijali,
– drugi građevinski otpad i otpad od demoliranja građevina.
Pojam šuta u svakodnevnom razgovoru obično označava otpad koji uključuje žbuku, dijelove zidova, beton, keramičke pločice, crijep, elemente električnih instalacija, stolariju i slično.
Građevinski otpad koji sadrži azbest obuhvaća:
Čvrsto vezani azbestni otpad – otpad koji uključuje azbest i uglavnom anorganske tvari (na primjer azbestno-cementni proizvodi kao što su fasadne i krovne ploče, cijevi za vodovod i kanalizaciju, te azbest primijenjen na tkanine ili karton tehnikama stvrdnjavanja). Čvrsto vezani azbestni otpad – otpad koji sadrži azbest i uglavnom organske tvari, nastao tijekom prerade azbesta (kao što su materijali kontaminirani azbestom, uključujući podne obloge, spojne kitove i brtvila). Slabo vezani azbestni otpad – izolacijski materijali koji sadrže azbest (poput zaštitnih traka i odjeće za visoke temperature, vatrootpornih ploča, prašine iz filtera, laganih građevinskih ploča itd.). Za više informacija o postupanju s azbestom pogledajte Pravilnik o načinu i postupcima upravljanja otpadom koji sadrži azbest (NN 42/07).
Recikliranje i upravljanje građevinskim otpadom
U usporedbi s zemljama poput Nizozemske, Belgije i Danske koje recikliraju preko 80% građevinskog i rušilačkog otpada, Hrvatska godišnje proizvede više od 2 milijuna tona građevinskog otpada, od kojeg se zbog nedostatno razvijenog sustava upravljanja, reciklira ili adekvatno zbrinjava samo 5%. Neodgovorno postupanje s građevinskim otpadom dovodi do povećanja otpada na deponijima, nepotrebne potrošnje resursa te estetskog i ekološkog narušavanja okoliša. U Hrvatskoj mnoge županije još uvijek nisu odredile specifične lokacije za pravilno upravljanje građevinskim otpadom, koji često završi na odlagalištima komunalnog otpada. Problem predstavljaju i ilegalna odlagališta koja dodatno narušavaju izgled i zagađuju okoliš.
Građevinski otpad treba odvojeno prikupljati i reciklirati. Vlasnici takvog otpada moraju ga predati ovlaštenoj tvrtki koja upravlja građevinskim otpadom. Odlaganje građevinskog otpada na mjestu njegovog nastanka ili na neadekvatnim lokacijama je zabranjeno. Metode obrade, oporavka, recikliranja i zbrinjavanja ovise o sastavu otpada. Za efikasnije iskorištavanje resursa, potrebno je odvojeno sakupljati komponente kao što su željezo, drvo, staklo, cigla, beton i plastika za pojedinačno zbrinjavanje. Kameni otpad treba skupljati u postojećim kamenolomima, s drobilicama ili bez njih. Betonski otpad i odvojeni otpad od cigle i crijepa prilikom rušenja zgrada treba transportirati na trajne deponije.
Upravljanje građevinskim otpadom
Upravljanje građevinskim otpadom uključuje različite aktivnosti i mjere poput odvojenog sakupljanja, oporabe i/ili zbrinjavanja tog otpada. Zabranjeno je odlaganje građevinskog otpada na mjestu gdje je nastao ili na mjestima koja nisu za to određena. Cilj je maksimalno iskoristiti građevinski otpad, recikliranjem i ponovnom uporabom, bez stalnog odlaganja u prirodu. Oporabljeni ili reciklirani materijali mogu se ponovno koristiti u građevinskim projektima kao:
– materijali za noseće slojeve cesta, staza i parkirališta,
– materijal za nasipavanje, drenažu i zaštitu od kamenja,
– dodatak u novim asfaltnim smjesama,
– dodatak u različitim vrstama betona i žbuka,
– materijal za proizvodnju betonskih elemenata i konstrukcija.
Takvi oporabljeni građevinski materijali poznati su kao reciklirani agregati, uključujući:
– reciklirani asfalt,
– reciklirani beton,
– reciklirani crijep i keramiku,
– reciklirane mješavine (kombinacije cigle i šute, mješane asfaltne i betonske otpadke).
Odlaganje građevinskog otpada dopušteno je samo u slučajevima kada oporaba materijala ili energije nije moguća ili kada otpad nastaje uklanjanjem nelegalno izgrađenih objekata ili njihovih dijelova kao dio inspekcijske odluke.
Vrste građevinskih objekata za upravljanje građevinskim otpadom
Transfer stanica – objekt je predviđen za privremeno čuvanje, pripremu i utovar otpada koji se šalje prema postrojenju za upravljanje otpadom. Reciklažno dvorište za građevinski otpad – namijenjeno je sortiranju, mehaničkoj obradi i privremenom skladištenju građevinskog otpada. Ovo dvorište podijeljeno je na tri zone:
– Prihvatna zona za prihvat i privremeno skladištenje građevinskog otpada prije njegove obrade,
– Zona obrade građevnog otpada, gdje se vrši odvajanje metalnih dijelova magnetom, drobljenje otpada i razvrstavanje po veličini,
– Zona skladištenja i otpreme recikliranog agregata.
Odlagalište građevinskog otpada – namijenjeno je za odlaganje otpada na površinu ili pod zemlju, uključujući interna odlagališta gdje proizvođači odlažu otpad na mjestu nastanka, stalna odlagališta za dugotrajnije skladištenje, te iskorištene rudničke površine prilagođene za odlaganje otpada. Obrada građevinskog otpada može se provoditi direktno na mjestu nastanka ukoliko su dostupni odgovarajući uređaji, ili se otpad može transportirati na lokaciju specijaliziranu za njegovu obradu.
Direktno odlaganje materijala nastalog rušenjem na odlagališta, bez adekvatne obrade i recikliranja, uzrokuje višestruku štetu:
– Upotreba neobnovljivih prirodnih resursa umjesto recikliranog materijala za nove građevinske projekte, što je protivno širem društvenom interesu,
– Nepotrebno povećanje količine trajno odloženog građevinskog otpada, što dovodi do veće devastacije prostora.
Proces recikliranja značajno umanjuje količinu materijala koji se trajno odlaže i smanjuje potrebu za upotrebom neobnovljivih izvora.
Tehnološki postupci recikliranja građevinskog otpada
1. Demontaža građevinskih objekata i dodatni radovi (iskopi, zemljani radovi, itd.)
2. Odvojeno prikupljanje materijala
3. Proces recikliranja građevinskog otpada
4. Proizvodnja novih materijala
Pravna regulativa
– Zakon o upravljanju otpadom (NN 178/04, 111/06, 60/08, 87/09)
– Pravilnik o upravljanju građevinskim otpadom (NN 38/08)
– Pravilnik o postupcima upravljanja otpadom koji sadrži azbest (NN 42/07)
– Upute za postupanje s otpadom koji sadrži azbest (NN 89/08)
