S prvim danima 2026. godine, hrvatski građevinski sektor ušao je u novu eru. Stupanje na snagu izmjena i dopuna Zakona o gradnji te Zakona o prostornom uređenju nije samo kozmetička promjena, već pokušaj potpunog resetiranja tromog sustava izdavanja dozvola. Analizirali smo najspornije točke i najveće prilike koje ovi zakoni donose.
1. Digitalizacija kao imperativ: Kraj “papirnate” birokracije
Novi zakon više ne poznaje opciju “fizičkog” podnošenja dokumentacije za srednje i velike projekte.
Integracija e-Sustava: Sustav eDozvola sada je izravno povezan s katastrom i zemljišnim knjigama u realnom vremenu. To znači da referent u uredu za graditeljstvo jednim klikom provjerava vlasništvo, bez potrebe da investitor prilaže povijesne izvatke.
Obvezni BIM (Building Information Modeling): Za sve javne investicije iznad 5 milijuna eura, projektna dokumentacija se mora predati u BIM formatu. Ovo je ogroman korak naprijed koji osigurava da se greške rješavaju u digitalnom modelu, a ne na gradilištu.
2. Revolucija u rokovima: Šutnja administracije postaje “DA”
Godinama je najveći problem bio čekanje na očitovanja javnopravnih tijela (HEP, vodovod, konzervatori).
Automatska potvrda: Zakon sada uvodi mehanizam prema kojem, ako nadležno tijelo ne dostavi uvjete ili potvrdu glavnog projekta u roku od 15 dana (za jednostavne) ili 30 dana (za složene građevine), sustav automatski generira potvrdu.
Odgovornost referenta: Uvode se osobne sankcije za službenike koji neopravdano zadržavaju predmete, što bi trebalo značajno ubrzati protok dokumenata u velikim gradovima poput Zagreba, Splita i Rijeke.
3. Prostorno uređenje: Transformacija u “GIS-ready” planove
Stari prostorni planovi bili su PDF slike koje je bilo teško tumačiti. Sada se sve mijenja.
Vektorski planovi: Svi lokalni (PPUG, GUP) i županijski planovi moraju biti dostupni u vektorskom formatu. Investitor može kliknuti na svoju česticu i odmah dobiti informaciju o koeficijentu iskoristivosti ($k_{ig}$ i $k_{is}$), maksimalnoj visini i namjeni.
Kraj “točkastih” izmjena: Izmjene planova za samo jednu zgradu više praktički nisu moguće. Planovi će se mijenjati ciklički (npr. svakih 2-4 godine), čime se želi spriječiti pogodovanje pojedinačnim interesima i osigurati planska urbanizacija.
4. Drastična kontrola na terenu: Građevinska inspekcija i kazne
Novi zakoni daju veće ovlasti komunalnim redarima, koji sada mogu izdati rješenje o obustavi radova do dolaska građevinskog inspektora.
Proširene kazne: Novčane kazne za rad bez dozvole sada su vezane uz vrijednost investicije. Umjesto fiksnih iznosa, kazna može iznositi do 25% ukupne vrijednosti planirane građevine, što bi trebalo učiniti bespravnu gradnju ekonomski potpuno neisplativom.
Uklanjanje objekata: Pojednostavljen je postupak za rušenje objekata koji su izgrađeni izvan građevinskih područja ili u zaštićenim zonama (pomorsko dobro, parkovi prirode).
5. Sporne točke: Što brine struku?
Iako su ciljevi plemeniti, Hrvatska komora arhitekata i Hrvatska komora inženjera građevinarstva upozoravaju na nekoliko rizika:
Gubitak kvalitete zbog brzine: Postoji bojazan da će “šutnja administracije” dovesti do preopterećenja infrastrukture jer će se dozvole izdavati bez stvarnog uvida u kapacitete mreža.
Cijena softvera: Za manje projektne urede, prelazak na puni BIM i napredne digitalne alate predstavlja značajan trošak koji bi mogao dovesti do gašenja malih obrta.
