U sklopu građevinskog portala donosimo vam uvid u to kako čak i najosnovniji građevinski projekti zahtijevaju pažljivo razmatranje različitih detalja. Za uspješno dovršavanje projekata unutar zadanih rokova i budžeta, ključno je za voditelje projekata odabrati metodologiju upravljanja koja najbolje odgovara specifičnostima projekta i radnom timu.
U ovom vodiču detaljnije ćemo predstaviti najčešće korištene metode upravljanja projektima u građevinarstvu, istaknuti njihove snage i slabosti te vam pomoći odabrati metodologiju koja će najučinkovitije odgovoriti na potrebe vašeg građevinskog projekta.
Što znači upravljane projektima u građevinarstvu?
U sektoru građevinarstva, upravljanje projektima obuhvaća organizaciju resursa te koordinaciju ljudi i zadataka tijekom cijelog trajanja projekta. Metode upravljanja projektima primijenjene u građevinarstvu često se uspoređuju s onima iz drugih sektora koji su također usmjereni na projekte s jasno definiranom misijom, poput zrakoplovstva i energetike, no moraju biti prilagođene jedinstvenim zahtjevima građevinske industrije. Upravljanje građevinskim projektom posebno ističe važnost koordinacije među različitim timovima – od vlasnika projekta, preko glavnih izvođača, do specijaliziranih radnika poput vodoinstalatera, koji često rade na različitim mjestima, bilo u uredima ili na gradilištima.
Niti jedna metodologija upravljanja projektima nije univerzalno idealna za sve građevinske projekte. Svaki projekt donosi svoje strategije i principe za rješavanje izazova koji se pojavljuju tijekom realizacije. Odabir najprikladnije metodologije zahtijeva pažljivo razmatranje različitih faktora, uključujući veličinu i složenost projekta, vremenske rokove, opseg posla i preferencije sudionika projekta.
Prednosti i nedostatci 5 metoda upravljanja građevinskim projektima
“Model Vodopada”
Metodologija upravljanja projektima poznata kao vodopadni model i dalje predstavlja jednu od najpopularnijih pristupa u sektoru gradnje. Ovaj model, čiji naziv proizlazi iz linearnog načina napredovanja sličnog razvoju softvera, gdje se svaka faza odvija jedna nakon druge, primjenjuje se i u građevinarstvu gdje svaka etapa projekta treba biti završena prije nego što se može prijeći na sljedeću. Iako vodopadni pristup nudi logičnu strukturu, može ograničiti projekt jer timovi nisu u mogućnosti paralelno raditi na više zadataka. Umjesto toga, potrebno je dovršiti jednu fazu da bi se moglo nastaviti na iduću.
Prednosti ovog modela uključuju:
- Mogućnost za dionike da sa sigurnošću definiraju ciljeve projekta i budžete.
- Timovi se mogu fokusirati na specifične ciljeve dok projekt napreduje.
- Svaka faza uključuje detaljnu provjeru kvalitete.
- Manji rizik od previda pojedinosti, jer se projekt ne nastavlja dok se prethodna faza potpuno ne završi.
Međutim, ovaj model ima i svoje nedostatke:
- Određeni timovi mogu ostati neaktivni dok čekaju završetak zadataka drugih timova, što može dovesti do frustracija i usporavanja projekta.
- Projekti koji zahtijevaju mnogo promjena ili imaju veliki broj detalja možda neće biti kompatibilni s ovom metodologijom zbog njezine rigidne strukture.
- Jednom kada je plan uspostavljen, teško ga je mijenjati bez komplikacija, čineći bilo kakve izmjene ili prilagodbe izazovnima.
Metodologija vodopada najbolje odgovara projektima koji se mogu detaljno definirati već u fazi planiranja, kao što su projekti izgradnje više sličnih objekata prema sličnim planovima. Veliki projekti koji zahtijevaju detaljnu dokumentaciju, poput onih financiranih od strane države, često profitiraju ili čak zahtijevaju primjenu ovog pristupa zbog njegove strukturiranosti i naglaska na dokumentaciji.
“Agilno upravljanje projektom”
Agilni pristup upravljanju projektima transformira gradnju razbijajući je na više manjih segmenata, omogućavajući stalnu suradnju među svim uključenim stranama kroz svaku fazu. Za razliku od linearne metodologije vodopada, agilni model promiče dinamičko planiranje, izvođenje i evaluaciju na svakom koraku projekta, čime se otvaraju mogućnosti za pravovremene prilagodbe i izmjene. Prioritet agilnog upravljanja je na ljudima i njihovoj interakciji iznad strogih procesa i alata, podupirući timski rad i adaptabilnost tijekom razvoja projekta.
Prednosti uključuju:
- Povećanje produktivnosti timova unutar postavljenih vremenskih okvira.
- Poticanje učinkovite komunikacije i suradnje među timovima i dionicima kroz redovite preglede i izvještavanja.
- Stvaranje okruženja koje potiče suradnju, omogućujući radnicima na terenu i timovima da zajedno rade na poboljšanju učinkovitosti kroz kontinuirane povratne informacije.
Izazovi agilnog modela uključuju:
- Građevinski projekti se ne uklapaju uvijek lako u agilni okvir, što može zahtijevati dodatne napore za implementaciju metodologije.
- Dodatni trud često dovodi do povećanja troškova.
- Potreba za snažnim liderstvom koje razumije agilni pristup i sposobno je anticipirati potrebe projekta ili izvršiti promjene po potrebi.
Agilna metodologija najbolje se primjenjuje na građevinske projekte koji obiluju neizvjesnostima ili inovacijama. Projekti koji istražuju nove održive tehnologije ili integriraju napredne tehnološke sustave, primjerice, mogu se idealno uklopiti u agilni model zahvaljujući njegovoj fokusiranosti na fleksibilnost i prilagodbu nepredviđenim izazovima.
“Lean upravljanje građevinskim projektima”
Utemeljeno na Toyotinom sustavu proizvodnje (LUGP), “Lean” upravljanje projektima usmjereno je na isporuku veće vrijednosti uz manji gubitak vremena i resursa. Menadžeri u građevinarstvu često usvajaju lean principe za svoje projekte, ostvarujući time pozitivne ishode. Ključne vrijednosti koje “lean” upravljanje gradnjom promiče uključuju poštovanje prema svim sudionicima projekta, poticanje učinkovite komunikacije s radnicima na terenu, usmjeravanje na fluidnost i efikasnost radnih procesa, te neprekidnu evaluaciju i unaprjeđenje procedura. Ovaj pristup stavlja velik naglasak na ekološku održivost, teži ka smanjenju gubitaka, promovirajući time efikasnije upravljanje projektima.
Prednosti ovog pristupa uključuju:
- Pojednostavljivanje procesa koje vodi do veće produktivnosti.
- Redukcija otpada i skraćivanje vremena potrebnog za završetak projekta.
- Manji rizik od ozljeda na radu zbog brže i organiziranije izgradnje.
Izazovi vitkog upravljanja uključuju:
- Postoji mogućnost pogrešnog tumačenja pojma “Lean gradnja” od strane radnika i klijenata kao jeftinije opcije, iako smanjenje gubitaka obično dovodi do smanjenja troškova, to nije uvijek slučaj.
- Uvođenje ove metodologije može biti teško bez potpune podrške svih sudionika projekta zbog krivulje učenja za one koji nisu upoznati s ovim pristupom.
Primjena “lean” metodologije gradnje idealna je za projekte koji se mogu detaljno isplanirati unaprijed i koji ne uključuju mnoge nepredvidive elemente. Prijelaz timova na ovaj model može predstavljati izazov, stoga je ključno započeti s edukacijom unaprijed i osigurati čvrsto vodstvo te podršku za sve uključene tijekom cijelog projekta.
“Metoda kritičnog puta”
Metoda kritičnog puta (MKP) predstavlja klasični način upravljanja građevinskim projektima i danas je još uvijek jedna od najpopularnijih metodologija u sektoru. Ovaj pristup, poznat kao planiranje kritičnog puta, omogućava menadžerima gradnje da detaljno analiziraju svaki korak projekta te da identificiraju najefikasniji put za njegovo dovršenje. Varijacija na MKP, poznata kao upravljanje kritičnim lancem, dodatno uzima u obzir dostupnost ključnih resursa potrebnih za svaku fazu, zahtijevajući time još kompleksnije planiranje i kontrolu nad resursima, često uz pomoć naprednih tehnologija i softvera za upravljanje gradnjom.
Prednosti uključuju:
- MKP je dobro poznat i široko prihvaćen među dionicima, što olakšava njegovu implementaciju.
- Oba pristupa, MKP i upravljanje kritičnim lancem, fokusiraju se na optimizaciju učinkovitosti i produktivnosti.
- Korištenje u kombinaciji s modernim građevinskim softverom i tehnologijama pruža izuzetnu preglednost projekta, doprinoseći boljem donošenju odluka.
Izazovi obuhvaćaju:
- Ovisnost o prethodnom koraku u lancu može uzrokovati kašnjenja ili komplikacije cijelog projekta ako dođe do zastoja.
- Nedostatak preciznih podataka može rezultirati prekidima u radu ili čak neuspjehom projekta.
- MKP i upravljanje kritičnim lancem su često više rigidni i ne nude mnogo prostora za prilagodbu koja može biti potrebna u nekim projektima.
Metode kritičnog puta i kritičnog lanca najbolje su primjenjive kada raspolažete odgovarajućim alatima za prikupljanje podataka i softverom koji omogućava precizno mapiranje puta projekta. U situacijama kada je teško doći do potrebnih podataka ili postoji neizvjesnost oko dostupnosti resursa, preporučljivo je razmotriti neku drugu metodologiju koja može biti fleksibilnija i prilagodljivija zahtjevima projekta.
“Struktura raščlambe posla”
Struktura raščlambe posla (SRP) u kontekstu upravljanja građevinskim projektima služi kao “hijerarhijska podjela rada usmjerena na isporuku koju projektni tim mora ostvariti”, kako je definirano u Priručniku znanja o upravljanju projektima . Cilj SRP-a je na početku projekta definirati i strukturirati sve aktivnosti, stvarajući detaljan plan koji se razrađuje na nižim razinama. Vizualno, plan se može prikazati poput obiteljskog stabla, s krajnjim proizvodom (npr. zgradom) na vrhu i detaljno razrađenim popisom zadataka i odgovornosti na nižim razinama.
Prednosti ovog pristupa uključuju:
- Pružanje jasnog vizualnog pregleda cijelog projekta, što olakšava dionicima razumijevanje ukupnog opsega rada.
- Detaljno prikazivanje veza između različitih elemenata projekta i pojedinačnih zadataka.
- Mogućnost lakoće prilagodbe kako projekt napreduje.
- Pomoć u preciznoj procjeni troškova.
Međutim, SRP nosi i određene izazove:
- Previše ili nedovoljno detalja može stvoriti probleme u planiranju i izvođenju.
- Postoji rizik od nejasnoća u vezi s raspodjelom zadataka i odgovornostima, posebno ako SRP nije dovoljno detaljan.
- Proces kreiranja i održavanja SRP-a može biti vremenski zahtjevan i iziskivati značajne resurse.
Kako odabrati metodu upravljanja građevinskim projektom?
S obzirom na raznolikost građevinskih projekata, odabir odgovarajuće metode upravljanja projektom ključan je za uspjeh. Različiti projekti zahtijevaju različite pristupe, stoga je važno razmotriti niz faktora prilikom odabira metodologije upravljanja:
Vremenski okvir: Razmislite imate li stroge rokove ili postoji li veća vremenska fleksibilnost za završetak projekta.
Proračun: Je li proračun striktno fiksan ili postoji prostor za prilagodbu tijekom projekta u odnosu na nepredviđene situacije?
Učinkovitost: Koliko je važno održavati visoku razinu učinkovitosti za sve dionike, uključujući vlasnika i glavnog izvođača? Postoji li podrška za upotrebu metodologija poput SRP-a, koje možda nisu široko poznate ili prihvaćene?
Fleksibilnost i prilagodljivost: Koliko je važna sposobnost prilagodbe planova projekta? Je li projekt otvoren za promjene tijekom izvođenja ili se očekuje da će inicijalni planovi ostati nepromijenjeni?
Složenost: Procijenite razinu složenosti projekta. Jesu li zadaci jasno definirani i linearni, što bi moglo upućivati na metodologiju poput vodopada ili kritičnog puta, ili projekt uključuje simultane aktivnosti koje bi mogle koristiti od agilnog ili lean pristupa?
Procesi rada: Kakvi su postojeći procesi rada među vašim dionicima i timovima? Koje metodologije preferiraju i s kojima se najučinkovitije nose?
Izazovi: Razmotrite potencijalne izazove s kojima se možete suočiti. Inovativni ili jedinstveni projekti mogu predstavljati više izazova u usporedbi s projektima koji se temelje na već provjerenim planovima.
Popularnost i prihvaćenost: Koliko je široko prihvaćena metodologija koju razmatrate? Jesu li vaši timovi i zainteresirane strane otvoreni za učenje i primjenu novih metoda ili preferiraju držati se tradicionalnih praksi?
Dostupnost podataka: Važnost pristupa informacijama i resursima tijekom projekta. Trebaju li vaši timovi imati pristup važnim dokumentima i planovima i izvan radnog mjesta?
Svaki od ovih faktora igra ključnu ulogu u odabiru metode upravljanja projektom koja najbolje odgovara specifičnostima vašeg projekta, osiguravajući učinkovitost, fleksibilnost i uspjeh.
