Zaštita temelja kuće od vlage započinje već u fazi planiranja. Prilikom projektiranja i izgradnje temelja, ključno je osloniti se na detaljne podatke dobivene geološkim istraživanjima. Ove studije pružaju vrijedne informacije o nosivosti tla, njegovoj sposobnosti filtriranja, kao i o karakteristikama podzemne vode, uključujući razinu, sastav i potencijalnu agresivnost prema betonu. Na temelju slijedećih saznanja, odabire se najprikladniji materijal i određuje raspored temelja, kako bi se osigurala optimalna zaštita od vlage.
Podzemne vode
Iskustva s lokacija kemijskih tvornica, industrije obojenih metala, proizvodnje celuloze i papira te drugih industrijskih poduzeća pokazuju da njihova proizvodnja može značajno utjecati na režim i sastav podzemnih voda.
Često se zabilježi povećana agresivnost voda zbog ulaska industrijskih otpadnih voda u tlo, što može dovesti do oštećenja temelja koji su projektirani i izvedeni prema standardnim geološkim istraživanjima. Takva oštećenja mogu uzrokovati slijeganje i deformacije zgrada, uključujući pukotine.
Stoga je važno uzeti u obzir prethodna iskustva s industrijskim zgradama sličnog tipa, pojačati projektiranje temelja te osigurati njihovu adekvatnu zaštitu. U izgradnji većih zgrada i infrastrukturnih objekata, bitno je također uspostaviti sustav odvodnje na području poduzeća.
Ako na lokaciji nema podzemnih voda i tlo ima dovoljnu nosivost, moguće je koristiti prefabrikovane temelje ili izliti monolitni beton izravno na poravnato dno iskopa bez dodatne pripreme. U takvim slučajevima, betonski temelji obično moraju zadovoljavati samo zahtjeve čvrstoće.
U prisutnosti neagresivnih podzemnih voda, temelji se pripremaju s slojem drobljenog kamena ili betona debljine 8-10 cm. Pripremni beton obično je kvalitete od 50 do 100, dok temeljni beton mora ispunjavati zahtjeve čvrstoće i biti dovoljno gust kako bi se spriječilo ispiranje vapna i zaštitila armatura.
Kada postoji rizik od agresivnih podzemnih voda ili onečišćenja industrijskim otpadnim vodama, temelji se pripremaju s debljim slojem drobljenog kamena (10-15 cm) koji se zalijeva bitumenom, čime se postavljaju stroži zahtjevi za gustoću betona. Koriste se cementi otporni na agresiju vode ili posebne zaštite za temelje.
Zaštita temelja uključuje: kompaktno betoniranje, upotrebu otpornijih vrsta cementa i agregata, premazivanje betonskih površina temeljnim premazima i bojama, postavljanje valjkastih materijala ili otporne žbuke, kao i ugradnju zaštitnih zidova i glinenih brava.
Za zaštitu od površinskih i oborinskih voda primjenjuje se izrada slijepog područja s nagibom od zidova, sustav površinskih odvoda, kanalizacija s oborinskim prijamnicima i, po potrebi, sustav odvodnje za kontrolu razine podzemne vode.
Savjeti za zaštitu temelja od vlage
Zaštita temelja od vlage ključna je faza koja počinje već u dizajnu, posebno pri izgradnji klasičnih temelja, gdje se mora voditi računa o razini agresivnosti vode. Tijekom izgradnje određenih hidrotehničkih objekata, kao što su oni na kanalu Moskva-Volga, uočeno je da područja s visoko agresivnim ugljičnim dioksidom ili sulfatima zahtijevaju posebnu zaštitu temelja.
U tim slučajevima, koristi se kontinuirana zaštita u obliku bitumenskih prostirki koje se prostiru duž dna jame i podižu se uz njene zidove. Ako je potrebno, dodaje se i sloj betona namijenjenog uništenju.
Pri odabiru metode zaštite temelja od vlage za uređaje, bitno je uzeti u obzir moguće tehnološke izljeve otopine. Posebno je važno zaštititi temelje uređaja iz kojih su moguća redovita tehnološka izlijevanja, poput pumpi i otvorenih aparata.
Temelji takve opreme moraju omogućiti brzo odvajanje agresivnih tekućina, biti dostupni za pregled i čišćenje. Umjesto čvrstih, koriste se trakasti ili prstenasti temelji kako bi se olakšalo otkrivanje curenja na dnu spremnika.
Svi temelji su zaštićeni nepropusnim slojem od organskih materijala, koji je dio podne izolacije. Za uređaje koji se koriste u agresivnim uvjetima, temelji se dodatno oblažu kiselootpornim materijalima. Za izolaciju se koriste različite vrste cementa i mastiksa, ovisno o specifičnim uvjetima i potrebama.
Temelji za opremu izloženu kiselim uvjetima izvan zgrade trebaju biti obloženi kiselootpornim materijalima i dodatno zaštićeni bitumenskim lakom za veću otpornost na vodu. Mali temelji za specifičnu opremu, poput kiselinskih pumpi, najbolje je graditi isključivo od kiselootpornih materijala.
Za opremu koja se montira bez posebnih pričvrsnih elemenata, temelji trebaju biti posebno zaštićeni, dok se kod montaže pomoću potpornih okvira i sidrenih vijaka, razmak između temelja i sidra mora sigurno zapečatiti odgovarajućim mastiksom.
Poseban izazov predstavlja zaštita temelja za opremu s pokretnim dijelovima. Vibracije i dinamička opterećenja mogu oslabiti zaštitne obloge, stoga je potrebno koristiti slojeve organskih materijala kao vibracijske kompenzatore. Obloge temelja moraju biti statički stabilne i dovoljno debele kako bi se spriječilo njihovo olabavljenje.
Zaštita trakastog montažnog temelja od podzemnih voda
Zaštita trakastih montažnih temelja od podzemne vode za stambene, javne ili industrijske zgrade postavljenih ispod samonosivih zidova ključna je faza u građevinskom procesu. Kada podzemne vode sadrže sulfate u koncentracijama većim od 500 mg/l, prelazi se na upotrebu betona na bazi sulfatno otpornog cementa.
Ako su montažni elementi izrađeni od standardnog cementa, provodi se priprema s slojem drobljenog kamena prelivenog bitumenom, dok se bočne površine temelja štite temeljnim premazom na bazi bitumena razrijeđenog benzinom u omjeru 1:3, te se nanosi jedan ili dva sloja debljeg rješenja u omjeru 1:1.
Ova metoda zaštite bojanjem primjenjiva je i u slučajevima kada podzemne vode sadrže agresivni ugljični dioksid s pH vrijednošću od 5 ili niže.
Kod izuzetno visokih koncentracija sulfata, preko 5000 mg/l, temelji se dodatno štite bojanjem bitumenskom otopinom, a temelj se izlijeva koristeći sulfatno otporni cement. U situacijama kada je voda izrazito kisela s pH vrijednošću ispod 5, a koncentracija sulfata znatno premašuje 5000 mg/l, zaštita se pojačava lijepljenjem površine temelja s jednim ili dva sloja valjanih materijala i ponekad dodavanjem zaštitnog zida ili glinenog zamka iz gusto naslagane slojevite gline.
Prilikom zaštite temelja od agresivnih podzemnih voda, posebna pažnja posvećuje se izolaciji svih elemenata koji dolaze u kontakt s tlom. U nekim slučajevima, kada je broj temelja za stupove velik ili kada se radi o brojnim temeljima za opremu, isplativije je izgraditi jedinstvenu betonsku temeljnu ploču s odgovarajućom izolacijom za cijeli obuhvat zgrade, te na njoj postaviti zasebne temelje za stupove i postolja za opremu.Također, potrebno je obratiti pozornost na zaštitu temelja od agresivnih utjecaja za temelje na pilotima i rešetkastim konstrukcijama.
Zaključak
Osim tehničkih aspekata zaštite temelja, važno je naglasiti i potrebu za temeljitim geološkim istraživanjima prije početka gradnje. Takva istraživanja pružaju dragocjene informacije o sastavu i karakteristikama tla, što je neophodno za odabir najučinkovitijih metoda zaštite temelja.
Upotreba sulfatno otpornog cementa, priprema baza s drobljenim kamenom prelivenim bitumenom, i zaštita bočnih površina temeljnim premazima, samo su neki od načina na koje se može spriječiti šteta uzrokovana agresivnim podzemnim vodama. Također, posebna pažnja se mora posvetiti konstrukcijskom dizajnu, kako bi se osiguralo brzo odvajanje potencijalno štetnih tekućina od temelja, te omogućilo lako održavanje i inspekciju.
U konačnici, uspjeh u zaštiti temelja od agresivnih podzemnih voda leži u detaljnom planiranju, razumijevanju lokalnih geoloških uvjeta i primjeni odgovarajućih građevinskih tehnika i materijala. Ovim pristupom osigurava se dugotrajnost i funkcionalnost zgrada, čime se štiti i investicija i sigurnost korisnika.
