Prije 150 godina obrtnik Albert Gebert osnovao je limarnicu u Rapperswilu, u Švicarskoj. Izradom prvog drvenog vodokotlića, on i njegova dva sina postavili su temelje za razvoj tvrtke.
Kolovoz 1874. U lokalnim tjednim novinama Albert Gebert se preporučuje “časnoj javnosti u gradu i selu za sav posao koji obavlja u svojoj profesiji”. 24-godišnjak je upravo osnovao vlastiti posao i nudi vodovodne instalacije, instalacije cjevovoda i gromobrana. Zajedno sa suprugom Josefinom vodi i trgovinu kućanskih potrepština. Imaju šestero djece, ali preživjeli su samo njihova dva sina Albert i Leo.
Nešto prije 1900. godine, Albert Gebert kupio je imanje na današnjem Engelplatzu u Rapperswilu, obnovio ga i krstio Phoenixom. Ovdje je 1905. izumio istoimeni drveni vodokotlić. U zgradi su se nalazile radionica i trgovina. Ona je i danas u vlasništvu obitelji.
Od 1900. godine Albert Gebert počeo je proizvoditi vlastite sanitarne uređaje i armature. Do sredine 20. stoljeća tvrtka je proizvodila metalne odvode i priključke. Radnici su lijevali olovne i mesingane armature i odvodne cijevi u radionici, a kasnije i u vlastitoj tvornici.
Phoenix je sletio
Godine 1905. Albert Gebert izumio je Phoenix, prvi vodokotlić proizvedenu u Švicarskoj. Obložen je olovom, a unutarnji dijelovi su također izrađen od metala. Prema riječima sina Alberta Emila, njegov je otac razvio cisternu jer ga je mučilo što nije učinio ništa protiv prenosnika bacila difterije, od koje je umrlo troje njegove djece. Tada se nije moglo predvidjeti da će drvene cisterne postati pokretači rasta tvrtke.
Druga generacija preuzima
Nakon smrti Alberta Geberta 1909. posao je preuzeo sin Albert Emil (1880—1969.). Sa suprugom Reginom Gebert-Dröser (1893—1981.) ima šestero djece. Njih dvoje pažljivo upravljaju tvrtkom kroz svjetske ratove i ekonomske krize.
Izgradnja prve tvornice
Od 1917. do 1921. Albert Emil Gebert izgradio je prvu tvornicu u Rapperswilu. Izgradnja tvornice usred Prvog svjetskog rata bio je rizičan financijski pothvat. Zbog nedostatka prostora, Geberit se 1962. preselio na sadašnju lokaciju u Joni, Švicarska. Danas je stara tvornica kulturno središte.
Tvornica ima ljevaonicu metala s nekoliko peći, tokarnicu i odjele za bušenje i pocinčavanje. Do 1944. proizvodnja ventila postala je “jedna od najvažnijih komponenti” proizvodnje. U to vrijeme u tvrtki je radilo oko 80 ljudi.
Prema brošuri tvrtke, odjel tehnologije za ispiranje prvi je takve vrste u Švicarskoj. On čini jezgru tvrtke. Proizvodni kapacitet 1944. godine bio je 200 vodokotlića dnevno.
