Pri uređenju dvorišta često postoji dilema između postavljanja popločnika ili asfaltiranja. Popločani dvorišta izgledaju estetski ugodnije, ali proces asfaltiranja je brži i ekonomičniji, što često rezultira odlukom za asfaltiranje.
Asfalt se izrađuje od bitumena, crne, ljepljive i visoko viskozne tvari, pri čemu je ključno postići pravi omjer različitih komponenata kako bi se osigurala potrebna svojstva. Jedno od ključnih svojstava koje asfalt mora imati je elastičnost, ali i otpornost na vremenske uvjete i starenje. Asfalt se široko koristi za pristupne ceste, a često i za cijela dvorišta, posebno u stambenim zgradama i kod javnih objekata.
Jedna od prednosti asfalta je da ne zahtijeva održavanje i otporan je na mehanička oštećenja s dugim vijekom trajanja. Također je jeftiniji i brže se postavlja u odnosu na popločane površine. Ugradnja podnog grijanja ispod asfaltiranih rampi omogućava održavanje stabilne temperature koja sprječava smrzavanje zimi, čime se osigurava nesmetano korištenje.
Međutim, asfalt ima svoje nedostatke. Bez obzira na kvalitetu i profesionalnost izvedbe, asfalt će tijekom godina vjerojatno pucati zbog temperaturnih razlika, posebice na rubovima. Ako se pukotine ne popravljaju redovito, moguće je da će korov početi rasti kroz njih, a zimi se voda može skupiti u njima i zamrznuti, uzrokujući daljnje širenje pukotina.
Ljeti se asfalt može jako zagrijavati, otpuštajući toplinu u okoliš, što može uzrokovati pregrijavanje dvorišta. Također, asfaltirana dvorišta imaju umjetni izgled koji može narušiti prirodni krajolik, stoga se preporučuje ograničiti upotrebu asfalta u prirodnim okruženjima.
Pri uređenju dvorišta često se postavlja pitanje treba li izabrati popločavanje ili asfaltiranje. Popločena dvorišta vizualno su atraktivnija, no asfaltiranje je znatno brže i ekonomičnije, što mnoge navede na ovu opciju. Asfalt se proizvodi od bitumena, ljepljive, crne tvari visoke viskoznosti, a za kvalitetu asfaltne mješavine ključan je pravilan odnos sastojaka koji osiguravaju elastičnost i otpornost na vremenske uvjete i starenje.
Asfalt se široko koristi i zbog svoje svestranosti može se naći kako u urbanim, tako i ruralnim sredinama, kod kuća i javnih objekata. Obično se koristi za pristupne puteve, ali često i za cijela dvorišta, posebno kod većih stambenih ili javnih zgrada. Glavne prednosti asfalta uključuju nedostatak potrebe za održavanjem, otpornost na mehanička oštećenja i dugovječnost. Asfaltne površine su također jeftinije i brže se postavljaju od popločanih, a moguća je i ugradnja podnog grijanja koje sprječava smrzavanje zimi.
Međutim, asfalt ima i nedostatke. Može pucati zbog temperaturnih razlika, a ako se ne popravljaju redovito, pukotine mogu postati mjesto za rast korova i akumulaciju vode koja se zimi smrzava, uzrokujući daljnje širenje pukotina. Ljeti se asfalt može znatno zagrijati, što dovodi do pregrijavanja dvorišta, a umjetni izgled asfalta može narušiti prirodni izgled okoliša. Savjetuje se ograničena upotreba asfalta u prirodnim okruženjima.
Asfaltiranje nije uvijek moguće, na primjer ako ispod dvorišta prolaze vodovi. Također, velike asfaltne površine mogu biti estetski neprivlačne, pa se preporučuje planiranje zelenih otoka za razbijanje monotonije. Polaganje asfalta zahtijeva pažljivu pripremu podloge i valjanje asfaltne mješavine kako bi se osigurala njena dugovječnost.
Cijena asfaltiranja dvorišta varira; podloga obično košta između 16 i 20 eura po kvadratnom metru, dok asfaltiranje sa slojem od 6 cm košta od 20 do 30 eura po kvadratnom metru.
