U posljednje vrijeme, često se susrećemo s pogrešnim informacijama o zakonima, uredbama i pravilnicima koji navodno reguliraju dimenzije i dubinu bazena, uključujući i odredbe o “dubini bazena bez prisutnosti spasioca”. Cilj ovog teksta u sklopu građevinskog portala je razjasniti te zablude i na jednostavan način objasniti pravila koja se zapravo primjenjuju.
Bazeni se mogu podijeliti u dvije glavne kategorije: javni bazeni, koji su obično u vlasništvu države, lokalnih samouprava ili poduzeća, i privatni bazeni, koji uključuju vile, kuće za odmor, apartmane i slične objekte koji nisu dostupni javnosti.
Što se tiče privatnih bazena, korisno je znati da ako gradite bazen bez potrebe za građevinskom dozvolom, taj bazen smije biti ukopan u tlo s tlocrtnom površinom do 100 m², prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Važno je napomenuti da u ovom pravilniku nema odredbi o maksimalnoj dubini bazena ni o obaveznoj prisutnosti spasioca. Dakle, dok god vanjski gabariti vašeg bazena ne premašuju 100m² i bazen je ukopan u tlo, ne trebate građevinsku dozvolu, a dubina bazena može biti bilo koja. Ipak, preporuča se imati glavni ili tipski projekt za izgradnju bazena.
Ako planirate iznajmljivati objekte s bazenima, poput vila, apartmana ili soba, važno je da te objekte kategorizirate. Za to će vam biti potrebno obratiti se odgovarajućem uredu državne uprave. Međutim, u pravilniku o kategorizaciji objekata nema specifičnih odredbi o bazenima, maksimalnoj dubini bazena bez spasioca, niti o maksimalnim dimenzijama bazena.
Ukratko, za gradnju bazena bez građevinske dozvole dozvoljena je tlocrtna površina do 100 m² bez ograničenja dubine. Za bazene veće od 100 m² potrebna je građevinska dozvola. Pri kategorizaciji objekata za turističke svrhe ne postoje pravila koja ograničavaju dubinu bazena niti zahtijevaju prisutnost spasioca za određene dubine bazena. Također, dimenzije bazena ne utječu na proces kategorizacije.
Poštivanje zakonskih propisa o gradnji i održavanju bazena od izuzetne je važnosti kako bi se osigurala sigurnost korisnika i izbjeglo plaćanje potencijalnih kazni. Iako specifični zakoni, uredbe ili pravilnici koji reguliraju maksimalnu dubinu privatnih bazena bez prisutnosti spasioca možda ne postoje, važno je razumjeti i poštivati opće smjernice i zahtjeve koji se odnose na gradnju bazena.
Gradnja bazena bez građevinske dozvole dozvoljena je samo ako bazen ne premašuje tlocrtnu površinu od 100 m² i ukopan je u tlo. Ovo pravilo omogućuje vlasnicima da izgrade bazen prilagođen njihovim potrebama, no istovremeno postavlja odgovornost na vlasnike da osiguraju sigurnost bazena. Bez obzira na nedostatak specifičnih pravila o dubini, važno je shvatiti da dublji bazeni predstavljaju veći rizik, posebno za djecu ili osobe koje nisu vješte plivači. Stoga, pri projektiranju bazena, treba uzeti u obzir ne samo estetiku i funkcionalnost, već i sigurnosne aspekte.
Osim toga, iako bazeni možda ne ulaze u uvjete kategorizacije objekata za turističke svrhe, neophodno je poštovati sve relevantne građevinske i sigurnosne standarde. Nesreće u bazenima mogu rezultirati ozbiljnim ozljedama, a u nekim slučajevima i smrtnim ishodima. Vlasnici objekata odgovorni su za osiguranje da njihovi bazeni ne predstavljaju opasnost za korisnike. To uključuje pravilno održavanje, osiguranje odgovarajuće čistoće vode, i instalaciju sigurnosne opreme.
Kršenje bilo kojeg aspekta zakona ili pravilnika vezanih za gradnju i održavanje bazena ne samo da može dovesti do ozljeda ili gubitka života, već i do pravnih posljedica za vlasnike. Stoga, pridržavanje svih relevantnih propisa nije samo pravna obveza, već i moralna odgovornost prema korisnicima bazena.
Sigurnost korisnika bazena trebala bi biti primarni fokus svih vlasnika bazena. To uključuje osiguravanje da su svi aspekti dizajna, gradnje i održavanja bazena u skladu s postojećim zakonima i standardima, čime se minimizira rizik od nesreća i osigurava pozitivno iskustvo za sve korisnike.
